Nastala je kao Evropska organizacija za ugalj i čelik  potpisivanjem ugovora u Rimu 1957. godine, ali je njeno funkcionisanje počelo 1. januara 1958. god. Kasnije je naziv promenila u Evropska ekonomska zajednica, a od 1992. god nosi naziv Evropska Unija.

 

Prvobitno je bilo 6 članica osnivača  (Nemačka, Francuska, Italija, Belgija, Holandija i Luksemburg), a od 2007. godine u njenom sastavu je 27 zemalja punopravnih članica. Zajednica počiva na carinskoj uniji, koja podrazumeva ukidanje uvoznih i izvoznih carina među državama članicama i zajedničke tarife prema trećim zemljama. Osnovna načela udruživanja u Uniju su: slobodno kretanje ljudi, radne snage, robe i kapitala između zemalja članica. Osnivni cilj Unije je njeno ekonomsko i političko udruživanje kako bi se povećala konkurencija u odnosu na SAD i Japan.

Ekonomska moć unije ogleda se u podatku da učestvuje sa 29% u ostvarenju svetskog dohodka. Na prvom mestu po visini ostvarenog dohodka je Nemačka, a po stanovniku najveći dohodak ostvaruju Luksemburg, Nemčka, Danska i Francuska. S obzirom na visok stepen razvijenosti, zemljama Unije potrebna je velika količina energije ,koja im nedostaje.

U zemljama Evropske Unije proizvede se približno 1/5 svetske proizvodnje električne energije i čelika i 1/3 putničkih vozila. Evropska Unija učestvuje sa približno 37% vrednosti svetskog uvoza i 38% u vrednosti izvoza. Veliku vrednost uvoza ostvaruju dve manje zemlje Holandija i Belgija na čijim su teritorijama najveće Evropske luke- Roterdam i Antverpen.

Evropska Unija je ugovorom iz Mastrihta 1993. ušla u novu etapu čvršćeg povezivanja, koje je imalo za cilj da stvoreno jedinstveno tržište preraste u ekonomsku i monetarnu uniju. Međutim ona prolazi kroz kritično razdoblje usled različitog stepena ekonomskog razvoja zemalja i usled svetske ekonomske krize. Zemlje EU, naročito Nemačka i Italija predstavljaju važne trgovinske partnere naše zemlje. One učestvuju u vrednosti našeg uvoza sa blizu 40%, a izvoza sa oko 30%. Postignut je dogovor sa EU da je neophodna standardizacija naših proizvoda kako bi mogli da se plasiraju na evropskom tržištu. Međutim unutrašnji politički i socijalni nemiri odložili su vreme kada će se naša država u većoj meri ukljlučiti u ovo moćno tržište.